Razvoj djeteta

Inteligencija stanica

Svaka stanica je inteligentni organizam. Možete ju odvojiti od tijela, staviti ju u Petrijevu posudu i ona će uspostaviti svoj vlastiti život: manipulirati sa okolinom, rasti, razmnožavati se i formirati zajednice sa drugim stanicama. U takvoj posudi za držanje kultura stanice se ponašaju kao individualni entiteti. U ljudskom tijelu tako nalazimo beskrajne zajednice stanica. U njemu, stanice djeluju kao cjelina, te individualne stanice stvarno ne mogu raditi što god bi htjele, jer bi se onda raspala koherencija grupe.


Prema tome, kada stanice počnu raditi u zajednici one usvajaju centralnu inteligenciju koja koordinira aktivnosti individualnih stanica u grupi. Stanice u stvarnosti podliježu višem poretku tog centralnog glasa. Ljudski organizam je zajednica više od 50 trilijuna stanica, koje djeluju u jedinstvu i harmoniji i koje pokušavaju odgovoriti na molbe i zahtjeve tog centralnog glasa. A taj centralni glas je taj koji percipira, postiže, uči i sa čime se mora baviti kroz naš život.

child-development

Postoje tri izvora kontrole života. Izvor broj jedan je genetika. Ona osigurava instinkte zajedničke svim ljudima. Osnovne stvari kao što je automatsko povlačenje vaše ruke iz vatre. Drugi izvor proizlazi iz podsvjesnog uma, dijela koji kontrolira sve funkcije o kojima ne moramo razmišljati. Jednom kad naučimo hodati, program koji kontrolira hodanje postaje dio podsvjesnog uma. Iza toga je dovoljno imati samo namjeru hodanja i mozak će koordinirati ponašanje. Treći izvor je iz našeg svjesnog uma. Svjesni um može prepisati svaki program koji je podsvijest prihvatila, a možete čak ići i unazad i promijeniti genetsku aktivnost. Svjesni um je jedinstven jer može promijeniti čitavu povijest percepcija kako bi uveo drugačije ponašanje i drugačiji način života.

Kako bebe uče

U ljudskom razvoju, kada se spermij i jaje spoje, njihova sudbina je pretpostavljena da će biti kontrolirani naslijeđenim genima. Uloga žene u razvoju fetusa je primarno ograničena na njen doprinos u pogledu hranjenja putem dijelova njene krvi koje prolaze kroz placentu do fetusa. Ali njena krv sadrži mnogo više nego samo hranjive tvari. Krv sadrži sve informacije molekula također, kao što su hormoni i emocionalne kemikalije. Majka uvijek prilagođava njenu fiziologiju i emocije kako bi se suočila sa nepredviđenim situacijama života. Kako je njena krv preko placente usmjerena prema fetusu, fetus doživljava iskustvo i osjećaje koje i majka osjeća. Ovo je super-inteligentna ideja koja je dio majke prirode. Kako će fetus, kada se rodi, živjeti u istoj okolini koju majka percipira, majka na ovaj način pomaže fetusu da se prilagodi sadašnjim okolnostima svijeta. Ako majka percipira svijet kao prijeteći, onda šalje potpuno drugačije signale fetusu nego ako ga percipira kao toplo i podržavajuće mjesto.

Kada stresni hormoni pređu preko placente oni imaju potpuno iste ciljeve u fetusu koje imaju i kod majke. Oni uzrokuju skupljanje krvnih kanala u organima fetusa, šaljući na taj način više krvi periferiji, pripremajući fetus za borbenu ili sličnu reakciju. U razvijajućem fetusu ovo će unaprijediti razvoj muskulature i izgraditi veće tijelo, sa određenim porastom funkcija u zadnjem dijelu mozga koji kontroliraju takve reakcije. U stvarno nestabilnom svijetu, majka kreira dijete koje će imati veliku prednost zbog svoje sposobnosti da bude borac i opstanak je uvelike unaprijeđen. Da, geni kontroliraju plan razvijanja tijela, ali kako se unaprjeđuju neki organi i uzimaju resursi od drugih organa je određeno tijekom kemijskih informacija koje se prenose majčinom krvi u placentu.

pregnant-tummys

Danas se može vidjeti da, kada je dijete rođeno, ono je potpuno sposobno iskusiti skoro sve emocije kao i odrasli. Novorođeni mogu iskazati bijes, ljubomori, ljutnju, ljubav i tugu. Ispada da i majka i otac stvarno oblikuju djetetovu fiziologiju i ponašanje koje će pasati u njihovome svijetu. Ako roditelji vide svijet kao problematičan, to će utjecati na njihovo dijete. Na primjer, kada roditelji ne žele dijete, ova informacija u obliku emocionalne kemije prolazi kroz placentu! Fetus već zna da mu podrška nije osigurana. Vrlo je važno prepoznati da je kreacija djeteta vrlo važan, dinamičan, interaktivan proces između roditelja i fetusa. U stvari, zadnja razumijevanja ljudske patologije jasno otkrivaju da, stvari koje utječu na odrasle kao što su kardiovaskularne bolesti, rak i pretilost, ustvari imaju svoje korijene u pred-konceptualnim fetalnim i neonatalnim fazama života. Uvjeti pod kojima se dijete razvija u utrobi ga/ju intenzivno oblikuju za ostatak njegova/njena života obzirom na ponašanje i fiziologiju.

Kada je dijete rođeno, zuriti će u lica svojih roditelja i u nekoliko sati naučiti čitati njihove izraze lica. Razlog za ovo je vrlo važan, jer izrazi lica roditelja služe kako bi uputili novorođenče o njegovom novom svijetu. Kako dijete istražuje svoj svijet, ako se susretne sa nečim "novim", a lice roditelja izrazi zabrinutost ili strah, ono smjesta uči da se ta stvar treba izbjegavati. Dijete će se odmaknuti od svega što percipira kao prijetnju i to je zdrava reakcija za njen život. Kroz ovu vezu i svim njenim interakcijama, roditelji programiraju reakcije djeteta. Kada roditelji nisu tamo i kada se ne izvršava ova veza, to dovodi do problema u razvoju upućujući na poremećaj vezivanja. Takva djeca imaju problema fokusiranja i pokazuju karakteristike kao što je nemogućnost održavanja pažnje. Znanost je dokumentirala kako su reakcije na svijet koje smo naučili od roditelja izrazito važne u oblikovanju naše vlastite fiziologije, našeg zdravlja i bolesti koje možemo iskusiti kasnije u životu.

Uklapanje u društvo

Evo kako dijete uči brzo pripasti u društvo. Djetetov mozak može preuzeti iskustva super visokim brzinama. Od trenutka kada je dijete rođeno do otprilike šest godina života ono je u stanju super-učenja. Djeca uče i apsorbiraju  od toga kako se odnosimo prema njima i kako reagiramo jedni na druge. Mi danas razumijemo kako kroz hipnozu možemo upisati informacije u nečiju podsvijest i preskočiti svjesni um. Zašto je ovo važno? Jer, između rođenja i 6 godina starosti, djetetov EEG mozga (aktivnost mozga) djeluje u hipnotičkom stanju transa, tako sve što dijete uči se upisuje u podsvjesni um. Podsvjesni um "snima" i stvara navikom sve ove programe. Pomislite na sva pravila društva, na sve vrste i načine života, postupne prijelaze naših jezika. Trogodišnje dijete može naučiti tri različita jezika u isto vrijeme, a da pritom ne pomiješa njihovu gramatiku, riječi ili sintaksu. Nakon osme ili devete godine još jedan novi jezik je težak. U čemu je razlika? Kada je dijete staro manje od šest godina, svjesni um nije razvijen i ne miješa se sa programiranjem.

Izvor:

  • Jendugard
  • Childcare Guide

VEZANI ČLANCI

Dokumentarni film What in the World Are They Spraying?
Više +
Kategorija: Tekstovi

Dokumentarni film What in the World Are They Spraying?

Prvi početci Svjetlećih
Više +
Kategorija: Tekstovi

Prvi početci Svjetlećih

Buđenje i Spavanje
Više +
Kategorija: Tekstovi

Buđenje i Spavanje

VRH